pleasure

Ne želim da idem odavde

Generalna — Autor dzuxi @ 15:26

Ne želim da idem odavde,ali oteraćete me...Oteraće te me svi vi kojima su noge suve i kojima dihtuju prozori.Da,baš vi koji zapljusnete ljude na autobuskoj stanici kad u punoj brzini prolazite kroz baru.I vi koji ne stajete na pešačkim prelazima,čak ni u vreme nevremena,iako ste vi u toplom autu,a ljudi kisnu i strpljivo čekaju da vi prođete.Jer vi ne znate šta znači ne kupiti autobusku kartu da bi se kupila kifla,jer vi ne štedite,a i zašto biste?!?Nemate pojma da je danas u autobus ušao dečko,školskog uzrasta,u bušnoj trenerici i ne znate da je ušla i žena na čijim se cipelama ocrtavaju nebrojene jeseni i zime.Možete nam pričati o globalnom zagrevanju,ali da li znate koliko ljudi u našoj zemlji moli Boga da se Miholjsko leto produži do Aranđelovdana,jer nemaju ni ogreva,ni para?!Stvarno ćete me oterati,a meni čak i nije tako loše,kako je nekima.Ja imam čak dva para zimske obuće.Uspem čak da priuštim sebi da deset dana mesečno idem kolima na posao.Uspela sam čak i da izdvojim pare za dva pića za sutrašnji izlazak u grad.Bila sam i na moru ove godine,jeste da je bilo van sezone i da sam više puta bila mokra od kiše nego od morske vode,ali nema veze,jer znam da mnogi nisu uspeli ni tako.Mada,šta vas to briga,što neka deca ne znaju ni da je morska voda slana,neka znaju da jeste i misle da je Jadransko more jedino more na svetu.Vi ste poštovana gospodo,sigurno bili,ako ne i dva puta na letovanju i verujem mažete skije slaninom čekajući prvi sneg na nekoj evropskoj stazi.Proverite samo da li vam paše Kolmarovo odelo od prošle godine,jer jelo se,častilo se...Ja prasetinu jedem dva puta godišnje,a to je i dalje dva puta više nego što je jedu mnogi moji sunarodnici.

Znam ja da vas nije briga što pretim da ću otići,ne otići pobeći,jer vas nije briga ni što mnogi već jesu.Nemate vi vremena da razmišljate koliko pametnih ljudi nema mogućnosti za prosperitet i razvoj...Što bi se to vas ticalo,vaša deca se školuju po Sorbonama i Oksfordima,a možda čak ni nisu talentovana kao neka druga deca kojoj je i malo bolji digitron misaona imenica.

Ne kažem ja da će mi negde drugde biti bolje,niti da ću biti srećnija,ali bar neću morati da slušam i gledam vaše,svakim danom sve deblje glave,kako me lažu sa svakog mogućeg medija u zemlji. 

 


BZVZ

Generalna — Autor dzuxi @ 18:50

Razmišljam o ljudima koje upoznamo,pružajući ruku i govoreći svoje ime,sa rezervom i nepoverenjem.Za nas oni su samo ime i izgled.Razmišljam o tim istim ljudima,kako vremenom,ako ih češće viđamo,ako počnemo da se družimo,oni dobijaju oblik.Dobijaju oblik koji pri prvom susretu nismo videli.Dobijaju epitete,dobijaju osobine,zavlače nam se pod kožu.Naravno,trudim se da mislim samo o ljudima koji su me vremenom osvajali na pozitivan način,onih drugih neću ni da se sećam.Razmena osmeha,šale,dodira...razmena ineteresovanja,saznanja...razmena gestova,komplimenata...sve to dovodi do toga da ti ljudi postanu osobe bitne za vaš život.Da li zauvek ili na neki određeni period,ali ostave trag...

Shvatiš da je dobro što si tom nekom čoveku,ili ženi,pružio nekada davno ruku i rekao svoje ime,ne znajući da ćete jednog dana imati toliko toga za sećanje.

Fascinira me sam taj proces stvaranja priče u vidu poznanstva koja počinje kao i svaka sa naslovom i može da se razvije u predivno prijateljstvo! 

 


Powered by blog.rs