Oh,kako sam srećna!
Dugo,dugo nisam bila ovde,nisam imala net,pa sam zaboravila lozinku,čak sam,na neko vreme,zaboravila i da ovo mesto postoji.Sad sam toliko srećna,da nikome to ne mogu da kažem,to je ona,samo moja sreća,koju samo ja razumem.Sve se desilo brzo,imam i net i vremena i setila sam se ovog utočišta za moje reči i naravno,kliknula mi je lozinka.Divan spoj nasumičnih i nebitnih okolnosti!Kako je divan osećaj kad se desi neki takav splet,jeste da je oko neke male i mnogima nebitne stvari,ali meni se u momentu,čak i lice ozarilo!
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi